Korisnički interfejs predstavlja način na koji program (u ovom slučaju operativni sistem) komunicira sa korisnikom. Ako je korisnički interfejs jednostavan za korisnika, kaže se da je „prijateljski“ (user-friendly). Postoje dva osnovna tipa korisničkog interfejsa:
- tekstualni i
- grafički.
Tekstualni korisnički interfejs se danas retko sreće (eventualno na računarima specijalne namene). U ovakvom sistemu korisnik je morao da komunicira sa računarom zadajući mu naredbe preko komandne linije (command prompt). Korisnici su morali da znaju makar nekoliko osnovnih naredbi i njihovu sintaksu kako bi mogli da pronalaze i pokreću programe sa diska.
Operativni sistem MS-DOS, koji je bio jedan od najkorišćenijih na PC računarima, imao je tekstualni korisnički interfejs. Na slici se vidi primer komande DIR koja služi za listanje sadržaja direktorijuma.
![](http://www.webnstudy.com/img/soft-os-dos.png)
Ova aplikacija (zovemo je još i „DOS prozor“) ne predstavlja „silaženje“ u DOS – i dalje radimo normalno u Windows sistemu, s tim što možemo kucati komande i videti njihov (tekstualni) rezultat. Isto važi i za raznolike Linux sisteme, gde se ovakav prozor naziva Terminal.
Grafički korisnički interfejs (GUI – Graphical User Interface) koristi vizuelne elemente tipa prozora, menija, dugmića, ikona i sl. Kao primarni ulazni uređaji za zadavanje komandi koriste se miš i tastatura. Sa napretkom hardvera, napreduju i korisnički interfejsi koji postaju sve lepše dizajnirani, uvode animacije i specijalne efekte (transparencija, zamućivanje) i koriste prednosti tehnologije – prilagođavaju se radu sa dodirnim ekranima (touchscreen).
![](http://www.webnstudy.com/img/soft-os-gnome314.jpg)
![](http://www.webnstudy.com/img/soft-os-kde5.jpg)
Linux sistemi obično dolaze instalirani sa jednim od dva korisnička okruženja – Gnome ili KDE, mada nije retkost da čak i ista distribucija ima dve varijante. Izuzetak je Ubuntu koji ima svoj „originalni“ GUI Unity (što ne znači da ne postoje Gnome i KDE verzije Ubuntu-a). Iako su ova dva okruženja drugačija, teško je izabrati bolje, pogotovo što se oba konstantno razvijaju.
Zahvaljujući API-ju operativnog sistema, svaka aplikacija može kreirati sopstveni korisnički interfejs bez velikog napora programera. Na ovaj način operativni sistem obezbeđuje komunikaciju korisnika i aplikacije, ali i „uniformnost“ u izgledu programa.